Manastir Rakovica [Beograd] |
||
Manastir Rakovica
Skoči na - Скочи на: navigacija- навигација, pretraga - претрага
manastir Rakovica
Manastir Rakovica je manastir Srpske pravoslavne crkve, u okviru Beogradsko-karlovačke arhiepiskopije, smješten u beogradskom naselju Rakovica. Posvećen je arhanđelima Mihajlu i Gavrilu
Istorija
Iako se nastanak manastira, po narodnom predanju, veže za vrijeme vladavine srpskih kraljeva Dragutina i Milutina,[1] savremeni dokumenti to dovode u pitanje. Spominje se u putopisu Feliksa Petančića iz 1502. godine, pod naslovom „-{Ranauicence monasterium}-“[1] a docnije se spominje i u turskim izvorima, u popisu iz 1560. godine, među ostalim crkvama i manastirima u okolini Beograda.[1] Na sajtu pravoslavnog časopisa „Pravoslavlje“ može se pročitati da se ovaj manastir spominje i u povelji vlaškog vojvode Konstantina Brankoveana Besarabe, iz 1907. godine, u kom se za manastir kaže da je „sazidan i iz temelja podignut od strane dobrog hrišćanina, počivšeg Radula vojvode, koji je proteklih godina bio gospodar ove zemlje (vlaške)“. Pretpostavlja se da se govori o vlaškom vojvodi Radulu I Crnom, zetu kneza Lazara.
Tokom 16. vijeka manastir je premješten na svoje sadašnje mjesto, sa lokacije iz okoline sela Rakovica, gdje su pronađeni ostaci stare zgrade (tragovi zidova, stub časne trpeze...)[1] Godine 2007. na lokaciji stare zgrade su vršena arheološka istraživanja, a potom ponovo od 16. jula do 16. avgusta 2008, u cilju potvrđivanja pretpostavke da je u pitanju stara zgrada ovog manastira. U izvještaju se navodi da su traženi rezultati „izostali“, te da „postojanje srednjovekovne nekropole na ovom prostoru, kao i ostaci časne trpeze ... ukazuju na postojanje nekog sakralnog objekta u blizini, iako do sada nisu konstatovani njegovi materijalni ostaci.“
Nepovoljnog položaja, u blizini važne raskrsnice i naselja, manastir je razoren tokom turskog pohoda na Beč 1592. i narodnog nemira iz 1594. godine.[1] Pod pritiskom čestih pljačkanja, manastir se postepeno premještao na svoje sadašnje, skrovitije mjesto, bliže šumi.[1] Manastir je ponovno stradao tokom Austrijsko-turskog rata (1737-1739), a potom i 1788-1790. Zbog sarađivanja monaha sa Austrijancima, a protiv Turaka, manastir je u odmazdi spaljen, a tadašnji iguman manastira Sofronije je obješen je o brijest pred manastirom.[1] Tokom NATO bombardovanja Jugoslavije 1999. godine, ovaj manastir, odnosno njegov spoljašnji zid, ponovo je oštećen.
Arhitektura
Crkva je projektovana kao jednobrodna trikonhalna građevina, sa vidljivim karakteristikama Moravske škole.[1] Ikonostas je prvobitno bio sačinjen od zidne pregrade sa dvije prijestone ikone Isusa Hrista i Bogorodice Marije, dok su na drugim mjestima bile obješene ili pričvršćene različite drvene i platnene ikone, ali 1862. godine je postavljen novi ikonostas, manjih dimenzija, čiju izradu je finansirao tadašnji srpski knez Mihailo Obrenović.
Znamenitosti manastira
U manastiru je sahranjen sin Miloša Obrenovića Todor, zbog čega je Miloš pružao veliku podršku njegovoj obnovi tokom svoje vladavine, a kasnije i njegov sin, Mihajlo Obrenović.[1] Jedan od dijelova manastira se zove po Miloševoj supruzi Ljubici, tzv. „Ljubičin konak“.[1] Osim još nekih članova porodice Obrenović, u manastiru je sahranjen i Vasa Čarapić, jedan od vođa Prvog srpskog ustanka.[1] Bivši srpski patrijarh Dimitrije sahranjen je u ovom manastiru 1930. godine, a bivši srpski patrijarh Pavle takođe je sahranjen u ovom manastiru, po svojoj izričitoj želji.
The monastery is located on the bank of the Rakovica brook, in the picturesque Šumadija valley betwee...
Hram Svetih apostola Vartolomeja i VarnaveIdeja o gradnji hrama u Rakovici potiče iz 1935. godine. Na...
The Park and playground "Bele Vode" is the second largest city park in Serbian Capital Belgrade. Tota...
The Church of Holy Ascension is located in Zarkovo in Belgrade municipality Cukarica, six kilometers ...
Children enjoying winter 2012 snow on Belgrade's largest sledging slope in Kosutnjak, just beside Fac...
Europe is generally agreed to be the birthplace of western culture, including such legendary innovations as the democratic nation-state, football and tomato sauce.
The word Europe comes from the Greek goddess Europa, who was kidnapped by Zeus and plunked down on the island of Crete. Europa gradually changed from referring to mainland Greece until it extended finally to include Norway and Russia.
Don't be confused that Europe is called a continent without looking like an island, the way the other continents do. It's okay. The Ural mountains have steadily been there to divide Europe from Asia for the last 250 million years. Russia technically inhabits "Eurasia".
Europe is presently uniting into one political and economic zone with a common currency called the Euro. The European Union originated in 1993 and is now composed of 27 member states. Its headquarters is in Brussels, Belgium.
Do not confuse the EU with the Council of Europe, which has 47 member states and dates to 1949. These two bodies share the same flag, national anthem, and mission of integrating Europe. The headquarters of the Council are located in Strasbourg, France, and it is most famous for its European Court of Human Rights.
In spite of these two bodies, there is still no single Constitution or set of laws applying to all the countries of Europe. Debate rages over the role of the EU in regards to national sovereignty. As of January 2009, the Lisbon Treaty is the closest thing to a European Constitution, yet it has not been approved by all the EU states.
Text by Steve Smith.